Što je pred Bogom vrijedno?

Pripremio: don Ivo Balukčić

Subota, 10. rujna 2011.

Drugi vatikanski sabor svim vjernicima preporučuje neka visoko cijene kreposti kao što su poštenje, duh pravednosti, iskrenost, čovječnost, hrabrost bez koji nema pravog kršćanskog života'' (AA,4), a niti nadnaravne mudrosti. Tako kršćanin nikada ne smije ''činiti zlo da dođe dobro'' (Rim 3,8), ne smije se služiti nedopuštenim sredstvima kao što je laž ili nepravda da postigne neki cilj koji je u sebi dobar. S druge strane nadnaravna mudrost razlikuje se od obične ljudske mudrosti, kad je ta i dobra, i visoko je nadilazi kao što vječna svrha nadvisuje svaki zemaljski cilj.

Evanđelje o tome donosi mnoge primjere. Osobito je prikladna prispodoba o bezumnom bogatašu, kako kaže Isus; ovaj se obradovao bogatoj ljetini pa smišlja gdje će je skupiti. ''Ali Bog mu reče: Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe. A što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu'' (Lk 12,20).

Kršćanska razboritost ne brani da se čovjek brine za zemaljske potrebe ako to čini ne navezan i pogledom uprtim u Boga. ''Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svome naudi?'' (Mt 16,26). Nadnaravna mudrost slijedi Isusov savjet: ''Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga'' (Mt 16,25). Tko se prekomjerno brine za zemaljske poslove ili uspjehe, za blagostanje i održavanje vremenitog života, na kraju zanemaruje dužnosti prema Bogu. Ako u mislima, željama i djelovanju zemaljske vrjednote zauzimaju prvo mjesto, onda je jasno da Bog više nema prednosti u svemu nego zemaljske stvari. Gospodin nas stoga opominje riječima: ''Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje'' (Lk 12, 15) Nije mu u tome ni zemaljski život, a još manje vječni.

''Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu'' (Mt 13,44). To kraljevstvo koje je veliko skriveno blago ne otkrivaju svi, jer nisu svi svjesni njegove vrijednosti. Ako ga tko upozna, tko je u dubini svoga srca susreo Boga makar samo jedanput i doživio njegovu dobrotu, ne oklijeva odreći se svega drugoga da ga zadobije. Ne preko volje već sav radostan i ponavlja sa svetim Pavlom: ''Što više, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznaje Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem'' (Fil 3,8)

Kad to shvatimo, neće nam se činiti neobičnima ili pretjeranima neki zahtjevi Evanđelja koji su suprotni prosuđivanjima ljudske mudrosti. Ono što je prema ljudskom prosuđivanju gubitak, prema nadnaravnoj mudrosti je sreća. Tko iznad svega Boga traži, taj stvari prosuđuje prema vrijednosti koje one imaju pred Bogom.