Što je pred Bogom vrijedno?
Pripremio: don Ivo Balukčić
Subota, 10. rujna 2011.
Drugi vatikanski
sabor svim vjernicima preporučuje neka visoko cijene kreposti kao što su
poštenje, duh pravednosti, iskrenost, čovječnost, hrabrost bez koji nema pravog
kršćanskog života'' (AA,4), a niti nadnaravne mudrosti. Tako kršćanin nikada ne
smije ''činiti zlo da dođe dobro'' (Rim 3,8), ne smije se služiti nedopuštenim
sredstvima kao što je laž ili nepravda da postigne neki cilj koji je u sebi
dobar. S druge strane nadnaravna mudrost razlikuje se od obične ljudske
mudrosti, kad je ta i dobra, i visoko je nadilazi kao što vječna svrha
nadvisuje svaki zemaljski cilj.
Evanđelje o tome
donosi mnoge primjere. Osobito je prikladna prispodoba o bezumnom bogatašu,
kako kaže Isus; ovaj se obradovao bogatoj ljetini pa smišlja gdje će je
skupiti. ''Ali Bog mu reče: Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od
tebe. A što si pripravio, čije će biti? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago,
a ne bogati se u Bogu'' (Lk 12,20).
Kršćanska
razboritost ne brani da se čovjek brine za zemaljske potrebe ako to čini ne
navezan i pogledom uprtim u Boga. ''Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet
stekne, a životu svome naudi?'' (Mt 16,26). Nadnaravna mudrost slijedi Isusov
savjet: ''Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj
poradi mene, naći će ga'' (Mt 16,25). Tko se prekomjerno brine za zemaljske
poslove ili uspjehe, za blagostanje i održavanje vremenitog života, na kraju
zanemaruje dužnosti prema Bogu. Ako u mislima, željama i djelovanju zemaljske
vrjednote zauzimaju prvo mjesto, onda je jasno da Bog više nema prednosti u
svemu nego zemaljske stvari. Gospodin nas stoga opominje riječima: ''Klonite se
i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što
posjeduje'' (Lk 12, 15) Nije mu u tome ni zemaljski život, a još manje vječni.
''Kraljevstvo je
nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav
radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu'' (Mt 13,44). To kraljevstvo
koje je veliko skriveno blago ne otkrivaju svi, jer nisu svi svjesni njegove
vrijednosti. Ako ga tko upozna, tko je u dubini svoga srca susreo Boga makar
samo jedanput i doživio njegovu dobrotu, ne oklijeva odreći se svega drugoga da
ga zadobije. Ne preko volje već sav radostan i ponavlja sa svetim Pavlom: ''Što
više, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznaje Isusa
Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista
steknem'' (Fil 3,8)
Kad to shvatimo,
neće nam se činiti neobičnima ili pretjeranima neki zahtjevi Evanđelja koji su
suprotni prosuđivanjima ljudske mudrosti. Ono što je prema ljudskom
prosuđivanju gubitak, prema nadnaravnoj mudrosti je sreća. Tko iznad svega Boga
traži, taj stvari prosuđuje prema vrijednosti koje one imaju pred Bogom.